Novinarstvo


11. SUSRET S HAMLETOM U RIJEČKOM PRENOĆIŠTU
(razgovor dr. Branko Fučić)
(travanj 1995.)

I jednoga dana, odmah po završetku rata, dolaze mi moje kolegice koje su morale pobjeć u partizaniju, i vele: Branko, zove te Zdenka Munk. Moja kolegica, historičarka umjetnosti, ona je postala šef, glavni kapo svih muzeja, galerija i konzervatorske službe u NR Hrvatskoj. Veli, ti ćeš Branko ići u Istru, preuzet ćeš Arheološki muzej u Puli.
Zamislite, ja balavac, žutokljunac, pa da preuzmem jednu takvu ustanovu. Bilo me trta.
I kad sam iz Zagreba išao za Pulu, u Rijeci sam prespavao u jednom razbijenom prenoćištu. Rijeka je bila sva bombardirana. Korzom se hodalo preko kamenja. To je bilo strašno, kuće na rivi stršale su kao zubi, sva stakla su bila razbijena. To prenoćište je bilo na Togliatijevu trgu, preko puta "Zore".
Prvu noć u Rijeci. Prenoćište je bilo prepuno, na štramacadi, po podu, to je prdilo, to je smrdilo, neoprane noge, kao konji su se isparavali, razumiš me. Sva su stakla bila razbijena pa su bili umjesto njih zabijeni limovi cilikali na buri. Jedino što je funkcioniralo, funkcionirao je sat na Korzu, i taj je tukao sate i četvrtine sati cijelu noć.

Nisam mogao zaspati. Čujem, pola noći otkucava, a odmah zatim otvaraju se vrata, upada jedna grupa, svi se snađu - zabije se klin između dva spavača, malo se proprpa kao kokoš, uvuče se unutra, i začas prdne i zahrče. Jedino jedan Hamlet iz te grupe, s fajercagom pripali cigaretu i započne monolog: "Dovrrraga, drrrugovi, gde ću ja položiti moje prrroklete kosti?". Ja govorim: "Gospodine, izvolite do mene". A on govori: "Ako vi mene smatrrrate gospodinom, onda smo mi tek prrravi drrrugovi."
Predstavim se kao Branko Fučić, a on: dr. Hrvoje Mezulić, pravnik, advokat. Najinteligentniji i najzgodniji Istrijan koga sam upoznao! On meni govori: Ne možete u Pulu, jer smo mi ovaj čas ispraznili Pulu, ušli su Englezi i Amerikanci. Ja govorim: hvala Bogu! Odlanulo mi je. Tiše zaboga, kaže, da vas netko ne čuje. Vi se nećete vratiti u Zagreb ako ste pametan, govori on meni: znate, ja sam vam sada velika zvjerka - šef Komisije za istraživanje ratnih zločina. Ja imam na raspolaganju auto i pozivam vas da vas odvezem u Labin gdje smo sada smjestili sijelo Narodno-oslobodilačkog odbora i tamo ću vas upoznati s drugovima. Toliko ste željeli vidjeti Istru, pa ne budite lud, pogledajte je. I ako vam ne odgovara onda ćete reć: hvala, ja idem ća.
Zamislite, cijela moja kasnija karijera je zavisila od tog razgovora u smrdljivom riječkom prenoćištu.

<previous::next>