
Novinarstvo
14. FIUMANI U RIMU
(listopad 1999.)
Kad
povijest pišu pobjednici, njeni su bitni dijelovi najčešće
prešućeni, ignorirani ili zaboravljeni. Kada k tome jedan
grad u jednom stoljeću promijeni toliko uprava, načelnika,
vojski i kvestura te službenih jezika, možete li zamisliti
historijskog "kažina" u kojem je prastari trg uvijek
na istom mjestu a svakih dvadeset godina na drugoj adresi.
Takav je slučaj s poviješću grada Rijeke u stoljeću koje odlazi.
Oni koji u budućnosti budu pokušali sačiniti "una vera
storia di Fiume" naći će se u problemu barem paralelnih
povijesti, obaju manjkavih, od kojih bi se možda mogla učiniti
i jedna objektivna.
Listajući knjige koje titularno govore o povijesti Rijeke,
"maliciozni" će čitatelj primijetiti da gotovo sve
imaju crnu rupu u pamćenju o Rijeci između dva svjetska rata,
a naročito o vremenu cjelovite promjene sastava stanovništva
Rijeke u periodu nakon 2. svjetskog rata, poznatijeg kao egzodus
Talijana. I novije "kratke povijesti Rijeke" usprkos
naglašenoj kratkoći uspijevaju biti površne spram činjenice
da se prije pedeset godina praktički ispraznio cijeli grad
na desnoj obali Rječine i u njega uselio novi.
Grad koji je sa svojim stanovnicima nestao, riječki esuli
u Rimu danas zovu "gradom uspomena". Promjene političkih
prilika i uspostava nezavisne Hrvatske pomogla im je da ponovo
pronađu svoju Atlantidu, a i ona njih, jer su esuli do prije
desetak godina doista bili tabu-tema...
<previous::next>
|