Novinarstvo


14. FIUMANI U RIMU
(listopad 1999.)

Kad povijest pišu pobjednici, njeni su bitni dijelovi najčešće prešućeni, ignorirani ili zaboravljeni. Kada k tome jedan grad u jednom stoljeću promijeni toliko uprava, načelnika, vojski i kvestura te službenih jezika, možete li zamisliti historijskog "kažina" u kojem je prastari trg uvijek na istom mjestu a svakih dvadeset godina na drugoj adresi. Takav je slučaj s poviješću grada Rijeke u stoljeću koje odlazi. Oni koji u budućnosti budu pokušali sačiniti "una vera storia di Fiume" naći će se u problemu barem paralelnih povijesti, obaju manjkavih, od kojih bi se možda mogla učiniti i jedna objektivna.
Listajući knjige koje titularno govore o povijesti Rijeke, "maliciozni" će čitatelj primijetiti da gotovo sve imaju crnu rupu u pamćenju o Rijeci između dva svjetska rata, a naročito o vremenu cjelovite promjene sastava stanovništva Rijeke u periodu nakon 2. svjetskog rata, poznatijeg kao egzodus Talijana. I novije "kratke povijesti Rijeke" usprkos naglašenoj kratkoći uspijevaju biti površne spram činjenice da se prije pedeset godina praktički ispraznio cijeli grad na desnoj obali Rječine i u njega uselio novi.
Grad koji je sa svojim stanovnicima nestao, riječki esuli u Rimu danas zovu "gradom uspomena". Promjene političkih prilika i uspostava nezavisne Hrvatske pomogla im je da ponovo pronađu svoju Atlantidu, a i ona njih, jer su esuli do prije desetak godina doista bili tabu-tema...

<previous::next>