Paralelni Slalom
| Projekt
"Paralelni slalom" je način pisanja istovremenih,
"paralelnih" priča dvojice autora na zadanu
temu, koja se odabire specifičnim postupkom. Za osam godina,
koliko su zajednički radili na tom projektu, Ogurlić i
Jurković ispisali su više od stotinu paralelnih priča.
Iz toga su proizašle i dvije knjige: "Paralelni slalom"
(ICR, 1989.) i "Najljepše priče - Paralelni slalom
2" (Tiskara Rijeka, 1993.), te istoimena kazališna
predstava riječke Otvorene scene Belveder. |
|
|
Ogurlić
'85
JEDAN
DAN U ŽIVOTU PISCA
Pisac
se budi oko deset. Zatim doručkuje.(1) Nakon doručka
obično pogleda na sat. Obično se zabezekne. (2) Potom
hitro odjuri iz stana. Putem, u glavi mu se smjenjuju
rečenice. Sve će ih zapisati čim stigne u kavanu Zimzelen.
(3) Pije kavu i čita novine. (4) Usput ruča. (5) Nakon
ručka mu je dosadno. Šeta. Priča s narodom. (6) Večer
provodi u razmišljaju. Izbjegava polemike i slične obračune.
(7) Drži se dostojanstveno u svakoj prilici. Pred ponoć
hvata tramvaj. (8) Malo spava. Ujutro se probudi. (9)
Oko deset.
1.
Pažnja! Neki pisci ne doručkuju. Ali, ovo je značajan
pisac. On obvezno doručkuje.
2.
Neki pisci uopće ne gledaju na sat. Njima nije važno
vrijeme.
3.
Ima pisaca koji ne vole Zimzelen. Ali, to je njihov
problem.
4.
Ne sve novine, smao određene. Obično, pisac pri čitanju
širom otvori novine. Da svijet vidi kako on čita!
5.
Svi pisci ručaju!
6.
Pravi je pisac samo onaj koji ima oslonac u narodu.
7.
Bolje ih se kloniti.
8.
Šesticu.
9.
Pospan i mrzovoljan.
|
Jurković
'85
JEDAN
DAN U ŽIVOTU PISCA
Prekardašio
sam s bančenjem, pomisli Deyna, poljski pisac-emigrant
i zaputi se pod tuš.
Nakon hladnog tuša baci pogled na usnulu srednjoškolku
kojoj je zaboravio ime i koja se blaženo opružila na
njegovoj postelji. Ispije gutljaj hladne espresso-kave
iz aparata u kuhinji i nazove redakciju "Nice-matina".
Otkazao im je suradnju za nedjeljno izdanje tijekom
narednog mjeseca. Djevojčici je ostavio poruku na kuhinjskom
stolu, spakirao stvari i zaputio se u St. Paul Sur Ubaye,
planinsko selo u kom je nalazio mir toliko potreban
umjetniku.
Stephanie se probudila oko 11 sati i bez teškoća pronašla
poruku na stolu:
"Napuštam Nicu na neodređeno vrijeme. Bliži mi
se rok predaje rukopisa izdavaču. Dok ne napišem tridesetak
stranica kratkih priča, ne vraćam se; u protivnom moram
vratiti akontaciju.
Voli vas Deyna i javite se ponekad."
Iste večeri, u osami svoje radne sobe u planinskom selu,
Deyna zapisuje:
"Samo je jedna stvar gora od buđenja pokraj nove
droljice - sjedenje ispred praznog papira zataknutog
u pisaći stroj."
|
|
