Priča o brodu "Knin"

Barba Rude logoPriča o brodu "Knin" priča je o brodu što je, poput pjesme koja kaže "brodovi isti ka i ljudi...", doživio pristojan vijek 79-godišnjeg starca, punog životnih ožiljaka i uzbudljivih reminiscencija. O brodu, koji simbolički i mitski povezuje režime i društvene sisteme na ovome prostoru, kojima je služio do zadnjeg trena.
Saga počinje osamdesetih godina 19. stoljeća u Malom Lošinju, središtu brodogradnje na istočnom Jadranu, u ona vremena kad je parobrodarstvo, u svjetskim relacijama svladalo konkurenciju jedrenjaka. Godine 1885. u jeku opće krize pomorstva započinje u Malom Lošinju brodograditelj Nikola Martinolić pic s izgradnjom parobroda. Prvi parobrod "Flink" imao je svega 100 tona nosivosti.
Godine 1888., poslije smrti svog oca Nikole, upravu nad brodogradilištem Martinolić preuzeo je njegov sin Marko, izvanredno sposoban i poduzetan brodograditelj. Pod njegovom je upravom Martinolićevo brodogradilište našlo unosno zaposlenje u gradnji malih obalnih brodova za potrebe Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva, koje je vodilo žestoku konkurenciju s Austrijskim Loydom.
Od 1890. do 1915. godine sagrađeno je u ovom relativno malom i skučenom malološinjskom brodogradilištu, koje je raspolagalo samo najnužnijim i ne baš naročito prikladnim strojevima, 79 parobroda i drugih parnih plovnih objekata. Najplodnija godina bila je 1907., u kojoj je sagrađeno 5 parobroda s ukupno 990 tona nosivosti. Do Prvog svjetskog rata posljednjih šest brodova sagrađenih u M. Lošinju bit ce uključeno u promet - "Almadi", "Fured", "Kupa", "Valona", "Drava" i "Knin".

***

Prijelaskom na ratne uvjete djelovanja, plovidba je bitno smanjena. Pola je brodovlja ostalo u civilnoj službi i održavalo pruge koje su ostale u prometu, neki su bili rekvirirani za razne namjene (pratnja, pilotaža, transport u bolničke svrhe itd.), a ostali brodovi, ako nisu bili rekvirirani ili iznajmljeni, raspremljeni su, i nakon ulaska Italije u rat 23. svibnja 1915. kraće vrijeme smješteni u Novigradski zaljev.ship Pored 17 ostalih brodova, među njima se našao i "Knin".
Tijekom prve ratne godine 1914. "Knin" je ostao van ratnih djelovanja, koja su se odvijala južnom Jadranu, i plovio je na svojim redovnim putničkim prugama Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva. Po ulasku u rat Kraljevine Italije stanje se u potpunosti izmijenilo. Novi protivnik Austro-ugarskoj bila je snažna mornarica Italije i njoj se mogla Austro-ugarska oduprijeti samo angažiranjem kompletnog pomorskog potencijala, teretnog i putničkog brodovlja. I ratnog, dakako.
Početkom 1916. godine austrougarska ratna mornarica i snage na kopnu predvodene Stjepanom barunom Sarkotićem Lovećengradskim zauzimaju Crnu Goru. U tom razdoblju parobrod "Knin" riječke Ungaro-Croate plovi na relaciji Boka-Bar kao dio brojnog transportnog brodovlja angažiranog za ratne potrebe. Vojni povjesničari bilježe mnoštvo borbenih akcija obaju mornarica pri čemu su stradavali teretni i putnički brodovi. U okružju punom neprijateljskih zrakoplova, podmornica, mina i brodova "Knin" je prošao bez oštećenja i gubitaka.
Od 11. travnja 1917. nalazimo ga u vodama pulskog akvatorija, zatim od 22. svibnja u Šibeniku. U veljači 1918. austrougarska mornarica utemeljila je posebnu "S" flotilu sastavljenu od naoružanih brodova (opskrbljenih hidrofonima i dubinskim bombama) za traženje podmornica. Za tu su svrhu bili namijenjeni parobrodi "Knin", "Liburnia", "Novi", "Senj", "Tatra" i "Istriano".
Prema podacima koje iznosi Wladimir Aichelburg u knjizi "Die Handelsschiffe Osterreich-Ungarns im Weltkrieg 1914-1918" stoji da se parobrod "Knin" od 23. svibnja 1918. nalazi kod Galiole na Kvarneru, zatim od 24. svibnja kod Fažane, potom od 18. srpnja kod Porata. Tijekom toga razdoblja nekoliko je puta imao susrete s neprijateljskim, dakako talijanskim podmornicama. No, oštećenja nije bilo.

Ishod Prvog svjetskog rata donio je posve nove odnose i nove državne granice. Raspala se Austro-Ugarska monarhija, a jadranska obala podijeljena je izmedu proširene Kraljevine Italije i novoostvarene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Razgraničenje između tih dviju država provedeno Rapalskim ugovorom 12. studenoga 1920., bilo je nepovoljno za Kraljevinu SHS odnosno za hrvatski narod budući da je popriličan dio hrvatskog etničkog i državnoga prostora pripao Italiji. Italiji su naime pripali Istra, Zadar s uskom okolicom, otoci Cres i Lošinj sa susjednim manjim otocima, te Lastovo i Palagruža, dok je grad Rijeka proglašen nezavisnom riječkom državom.
Gubitkom Rijeke (i Zadra), dvije najvažnije luke postale su Sušak i Split. Sporazumom Trumbić - Bertolini potpisanim u Parizu 7. rujna 1920. Kraljevina SHS dobila je 138 brodova sa 117.162 BRT, a među njima se našao i "Knin". Fuzijom prijeratnih plovidbenih društava nastaje 1922. novo društvo pod imenom "Jadranska plovidba d.d." sa sjedištem u Sušaku. Pod njihovim znakom "Knin" plovi dužobalnim linijama do početka novog rata, 1941. godine.

***

Već početkom 1940. godine, pokušavajući preduhitriti nepovoljne posljedice koji bi rat, što je već počeo u Europi mogao prouzročiti trgovačkoj floti, Savez pomorskih brodovlasnika Kraljevine Jugoslavije u koordinaciji s Generalštabom pravi popis od 58 putničkih obalnih brodova "koji nisu uzeti u kombinaciju za vojne svrhe" i koje treba skloniti u domaće ili strane luke (brodovi su naposljetku bili sklonjeni ali tek 1941.). Brodovi Jadranske plovidbe bili su tako evakuirani u uvali Šilo na otoku Krku. Tu su se našli parobrodi "Zagreb", "Beograd", "Topola", "Lav", "Slavija", "Triglav" i "Knin". Njima su noću 5. travnja otvoreni podvodni ventili, te su sljedećeg dana legli na plitko tlo. ship
Uslijedio je rat i okupacija cjelokupne hrvatske obale od Talijana, koji preuzimaju i svo raspoloživo brodovlje. Okružnicom od 6. kolovoza 1941. promijenjena su imena brodova sušačke Jadranske plovidbe. "Knin", ofarban u dominantnu crnu boju nove "talijanske" flote, postaje "Ugo Botti".
Pod svojim novim imenom "Knin" raznosi terete i ljudstvo za potrebe talijanske vojske, sve do veljače 1943. kada je, prilikom kapitulacije Italije potopljen od njemačke avijacije u splitskoj luci. Izvrnut na lijevi bok ležao je tako potopljen više od godinu dana.
Nakon oslobođenja Splita u listopadu 1944. "Knin" je prvi brod koji će izvaditi i osposobiti specijalizirana ekipa JRM, preteča splitskog "Brodospasa". "Knin" je i jedan od prvih brodova koji se još za rata uključio u plovidbu slobodnim teritorijem, prevozeći naravno, sve što je bilo potrebno.

***

Nakon Drugog svjetskog rata, od ožujka 1946. godine u situaciji desetkovane flote obalnih bijelih brodova (1945. godine flota je imala jedanaest starih parobroda) "Knin" sa još tri parobroda plovi na relaciji Sušak-Dubrovnik, brzinom od deset do dvanaest čvorova, dotičući na tom putu mnoge manje luke. Ojačanjem "Jadrolinijine" flote, pedesetih godina "Knin" skraćuje rutu i plovi na relacijama Split-Vis-Orebic i Rijeka-Zadar. Može primiti do 350 putnika, a posada, pored zapovjednika, broji 9 ljudi.
"Knin" je, u vremenu od 1945. do 1962. vjerojatno najnasukavaniji brod u bijeloj floti "Jadrolinije". "Brodospasova" kronika bilježi da se u tom razdoblju nasukao četiri puta; prvi put u nevremenu kod Urinja 1948. godine. Najdramatičnije je zasigurno bilo drugi put kad se, dvije godine potom, 29. studenog 1950. nasukao se na rtu Tarej na Cresu, kojom prilikom je jedan putnik stradao. Odsukan je nakon 25 dana, 22. prosinca i dotegljen na popravak u "Viktor Lenac" u Rijeci, a ponovo pušten u promet u travnju 1951. Na dužobalnim i otočnim rutama Južne Dalmacije nasukao se 1959. u nevremenu kod Trpnja na Pelješcu i 1960. kod Postira na Braču.

***

Poradi posvemašnje dotrajalosti, Jadrolinija od 1960. godine počinje povlačiti iz prometa stare brodove. Godine 1963. bilo je povučeno čak deset parobroda ("Beli", "Brač", "Budva", "Cres", Knin", "Lovran", "Pag", "Pašman", "Poreč", "Starigrad" i "Ugljan"). U šest je godina rashodovano 38 brodova-veterana.
Dok veterani "Jadrolinije" masovno odlaze u rezalište, "Kninu" je namijenjena drugačija uloga. On će im se u Sv. Kaji pridružiti gotovo tri desetljeća kasnije, služeći za to vrijeme u opatijskoj, riječkoj, biogradskoj, pakoštanskoj i vodičkoj luci kao brod-restoran, night bar i disco-club, pod imenom - "Barba Rude".
Legenda kaže...
U opatijskoj "Pozornici" odlučuju 1963. godine da nekadašnji putnički parobrod pretvore u prvi naš restoran na moru. I koji mjesec zatim iz brodogradilišta "Viktor Lenac" stiže novi-stari brod, nazvan sada "Barba Rude", da bi na vezu u Rijeci postao pravi hit, kao prvi brod restoran s barskim damama i tada još tabuom - integralnim striptizom.
Voljen i nevoljen, mrzak i slavan, "Barba Rude" je u šezdesetim i sedamdesetim značio više od običnog adaptiranog parobroda. "Barba Rude" je imenski identitet za noćni život bez granica, ime koje je s druge strane značilo zabran i nemoral. Svjedočanstvo je to o vremenu probijanja granica "socijalističkih vrijednosti" i otkrivanja seksualnosti... Knjiga "Barba Rude" vraća nas u to vrijeme, dočarano brojnim i ekskluzivnim fotografijama legendi riječke fotografije, dokumentima, razgovorima, opisima i svjedočanstvima.