Naglasci iz kritika

SPECIJALNE CIPELE :: PARALELNI SLALOM :: SVJEDOČANSTVA DOMOVINSKOG RATA
LJUDI S KRAJA STOLJEĆA ::
RADIO RIJEKA - PRVIH PEDESET GODINA
PRIMORSKE BAJKE I PRIPOVIJETKE :: BARBA RUDE :: JADRANSKE LEGENDE
WWW.OGURLIC.COM :: LJUDI NA PRIJELAZU STOLJEĆA


SPECIJALNE CIPELE


"Da je riječ o spretnom i nadarenom mladom pripovjedaču (rođenom 1963. u Rijeci) postaje čitatelju jasno već nakon desetak pročitanih stranica. Lakoća kojom naracija teče upravo je začuđujuća u odnosu na poznati problem literarnih djelatnika, osobito onih koji se prvi put knjigovno potvrđuju, mada na to ponekad nisu imuni ni okušani bardovi naše književnosti, kada je potrebno oživotvoriti efekt uvjerljiva i neokoštala pripovijedanja... Upravo stoga bivamo osupnuti prvi prvom susretu s Ogurlićevim romanom."

Milovan Tatarin, "Ususret novom kroničaru" iz knjige "Polomljeno poetičko zrcalo", SKUC Osijek 1991.

PARALELNI SLALOM

"Edija Jurkovića i Dragana Ogurlića uopće ne treba osobno poznavati. O njima već kruže legende koje oni usrdno krijepe proizvodeći nesagledive količine prelaznih književnih formi, sprečavajući tako širu javnost da stekne bilo kakvu čvrstu sliku o tim medijskim čarobnjacima."

Mate Bašić, Quorum, 1987.

"(...) u Ogurlićevu/Jurkovićevu slučaju, osim dalekih iskustava nadrealista, vidljive su 'stilske vježbe' Daniila Harmsa - no to ne znači da Ogurlić & Jurković robuju tom kult-konceptu u većem dijelu najmlađe hrvatske proze. Jer oni, štoviše, i parodiraju, parafraziraju i ponekad destruiraju taj koncept harmsovštine, pa su ponekad na tragu persiflaže borhezovštine".

Recenzija, dr. Milorad Stojević, 1988.

"Radi se o jednom nesvakidašnjem događaju i nadasve neobičnom ekperimentu od kojeg bi naša pedagoška znanost mogla imati velike koristi."

Irvin Lukežić, "Projekt Slalom", Val, 1988.

"Tukaj je vitalna sila metoda. Iz nje izhaja zgradba omenjene literarne umetnine. In zato lahko PARALELNEMU SLALOMU sploh rečemo literarna umetnina."

Tadej Zupančič, pogovor, 1989.

"Paralelni slalom" je zanimljiv projekt s mnoštvom zabavnih priča, pjesama, dramoleta, koji će malokoga, u nakani da se nasmije, ostaviti ozbiljnim."

Nikola Petković, Večernji list, 11.12.1989
.

"Da u nas postoji nagrada koja bi se dodjeljivala za apsolutnu kult-knjigu godine, zacijelo bi ove godine pripala dvojici Riječana, dovoljno odvažnih da se upuste u pustolovinu istraživanja i metodološkog ukorjenjivanja naizgled nove književne forme: pisanja na zadanu temu. (...) Čitati "Paralelni slalom" znači steći najbolji uvid što u stvaralaštvo dvaju bardova, što u sam vrh književne današnjice i uopće."

Boris Perić, Polet 1989.

"Riječki književnici mlade generacije Edi Jurković i Dragan Ogurlić odrekli su se honorara za knjigu "Paralelni slalom" (usput, "planula" je za mjesec dana!) u korist društveno vrijednih projekata. Honorar koji im je trebao isplatiti Izdavački centar Rijeka prepustili su žiro-računima za gradnju Jadranske auto-ceste, projekta za revitalizaciju spomenika kulture na otocima i Fonda za smještaj donacije riječkog slikara Romola Venuccija."

Večernji list, 1990.


SVJEDOČANSTVA DOMOVINSKOG RATA

"Mladi riječki novinar i književnik Dragan Ogurlić počeo je 27. lipnja 1991. godine voditi dnevnik. Toga je dana JNA napala Sloveniju. Događaji su se munjevito odvijali i ubrzo se rat proširio i na Hrvatsku. Znajući da je novinaru prvenstveni zadatak da se o zbivanjima o kojima piše informira na njihovu izvorištu, Ogurlić je uzeo svoj telefaks i pisaći stroj i krenuo na dugotrajno i daleko putovanje po hrvatskim bojištima. (...) Njegove zabilješke su viđenje hrvatske ratne zbilje očima novinskog izvjestitelja koji se nemalo puta našao u opasnim situacijama. Svaka zabilješka je mala priča za sebe..."

Damir Agičić, "Riječ kao oružje", Nova Matica 1992.

LJUDI S KRAJA STOLJEĆA

"Radoznalost koja je autore tjerala naprijed, iz teksta u tekst, od fotografije do fotografije, napravila je sjajnu knjigu, ocrtala živote naših suvremenika, pohranila ih na svoje stranice i otrgnula ih iz ralja onog tužnog trena kada novinska stranica zgužvana završi svoj krijesnički život. "Ljudi s kraja stoljeća" zaživjeli su u ovoj knjizi Dragana Ogurlića i Silvana Ježine pokazavši svu smislenost svoga novinarskog rada. On, taj rad, ostaje živjeti i postaje dijelom života sama. Ima smisla, poručuje ova knjiga, ima smisla kao da govori, i ostaje i sama čekati završetak stoljeća u kojega se kraj tako dobrohotno smjestila."

Roman Latković, "Sjajan podsjetnik na očito", Novi list 28.06.1995.


"Dragan Ogurlić se i ovom knjigom iskazuje kao pisac koji interferira novinarski i književni diskurs. Potpomognuta odličnim fotografijama Silvana Ježine, koji upotpunjavaju živopisnost knjige, ta je zbirka sigurno jedna od najzanimljivijih novijih publicističkih izdanja u Hrvatskoj. Ukratko - knjiga o ljudima koji žive s guštom i koja se čita s guštom."

Željko Valentić, "Neobični obični ljudi", Večernji list 25.08.1995.

RADIO RIJEKA - PRVIH PEDESET GODINA

"I zbog historiografskih i zbog kulturoloških potreba ovoga grada, kao i zbog uloge lokalnog radija u svakodnevnom životu građana, ne samo Rijeke, ova monografija u svakom je slučaju nešto što su i institucija Radio Rijeke i njeni bivši i sadašnji djelatnici, a napose njeni slušatelji - zaslužili. Međutim, i uz najdobrohotnije prihvaćanje ove knjige, cijeneći najbitnijom samu činjenicu da se takvo izdanje uopće pojavilo, mora se primijetiti da ova monografija nije u potpunosti uspjela izbjeći zamkama podilaženja aktualnoj dnevnoj politici, niti postići objektivnost koja bi bila potrebna, ne u procjeni, već u golom iznošenju činjenica iz razdoblja novije povijesti."

Nadja Mifka-Profozić, "Vodič radio valovima", Novi list 12.01.1996.

PRIMORSKE BAJKE I PRIPOVIJETKE

"Primorske bajke i pripovijetke" Dragana Ogurlića zapisi su trajne vrijednosti. To su kazivanja nastala kroz stoljeća u puku ovoga kraja, sličice izdvojene kao minijature iz jedne cjeline koja predstavlja Primorje, otoke, Istru i Gorski kotar. Zapisi su to običaja, navika i mentaliteta običnog, priprostog, samozatajnog, vedrog čovjeka, izraslog iz svoje okoline i ugrađenog u nju.
Ogurlić pripovijeda bajkovitim jezikom, služi se naracijom i dijalogom i vješto vodi zaplet. Dijalozi su živi, vrcavi, a priče dovoljno kratke da u trenutku zaokupe čitaoca i plijene njegovu pozornost do kraja. Autor se trudio da sačuva izvorni jezik, pa se služi dijalektom kraja u kojem je priča nastala. Ova knjiga pripovijesti ima bogatu dokumentiranu podlogu. Autor je koristio različite izvore od pučkih pripovjedača, povjesničara i arheologa, do crkvenih i znanstvenih knjižica i arhiva. Knjiga sadrži i opsežan popis znanstvenom akribijom uređene literature koju je autor koristio u svojem književno-teorijskom razvrstavanju prikupljenog materijala i njegovoj stručnoj obradi. Ogurlić koristi niz znanstvenih i stručnih djela prema kojima usklađuje jezik, običaje i zemljopisna obilježja.
Sve su priče ilustrirane. Ivan Mišković je vještom rukom crtača i nenametljivim koloritom odrazio zbivanja priča i tehnikom karikaturiste dočarao jednostavnost poimanja i šaljivost sadržaja. Ova će knjiga biti zanimljivo štivo i onim starijima i mladima i zasigurno će naći put do srca čitalaca."

dr. Katica Ivanišević, "Zapisi običaja", Novi list 13.01.1997.

"Posao prikupljača, izbornika, prerađivača i priređivača Ogurlić je obavio na samosvojan i originalan način konzultirajući sve dostupne izvore; pučke pripovjedače, povjesničare, arheologe te crkvene i znanstvene arhive priredivši svima koji su ovu knjigu čitali pravu literarnu poslasticu. Ova raskošna, tvrdo ukoričena "slastica", ne priznaje dobne granice čitatelja: jednakim intenzitetom, znatiželjom i oduševljenjem čitaju je djeca, studenti i "ozbiljni ljudi".
Ove izabrane primorske bajke i pripovijetke su toliko tople, ljudske i pravične da suvremenog čitatelja htio on ili ne htio svojim nenametljivim porukama oplemenjuju. To je jedna dimenzija knjige - druga je njezin zabavni karakter jer se svaka priča, bajka, legenda i anegdota čita u jednom dahu, dovoljno je kratka ili duga da zaokupi svu pažnju čitatelja; treća, znanstvena dimenzija - ukazivanje na postojanje usmene, narodne predaje u našem Primorju i briga i očuvanje našega kulturološko-književnog nasljeđa od zaborava. Četvrta je dimenzija znakovita: populariziranje ovakvog tipa literature te stvaranje "novih čitatelja", a peta dimenzija, ona vizualna izuzetno je značajna budući da živimo u vremenu sveopće vizualizacije - likovnu i tehničku opremu knjige napravio je izvrsni riječki karikaturist i dizajner Ivan Mišković. Mišković je ilustrirao svaku pojedinu priču tako da su "Primorske bajke i pripovijetke" pravi dokaz međusobnog prožimanja suvremenog crtačkog izražaja i literarnog naslijeđa."

Kristina Vučemil, "Mudrost primorske pripovjedne baštine", Dnevnik, 24.01.1997.

"Riječki novinar i književnik Dragan Ogurlić u proteklih je desetak godina uspijevao objaviti otprilike knjigu godišnje, bilo književnu, bilo publicističku. Posljednji njegov projekt "Primorske bajke i pripovijetke", koji je priredio s vrhunskim riječkim crtačem Ivanom Miškovićem, a tiskao kod izdavačke kuće "Adamić", zahvalno podr(a)žava njegov književni i publicistički nerv i talent, a tu se ogleda i kao vrstan antologičar i "adaptator" narodnih priča Hrvatskog primorja. Sve priče (...) imaju zajedničku osobinu u težnji ka svojevrsnoj "filmičnosti" pripovijedanja, brzom proznom kadriranju, sve do nepatetične poante, Ogurlić podržava naraciju kojoj je "stezanje" čitateljeva daha temeljna pripovjedačka taktika, ali i strategija. U tom je cilju naracija brza, efektna, zabavna, čak i kada ima potencijalno moralističku motiviku."

Željko Valentić, "Škrinjica primorskog pripovjedačkog blaga", Večernji list, 21/22.06.1998.

BARBA RUDE

"Nedvojbeno je ipak da je u jednom zabava na način "Barba Rude" ostala u prednosti. U doba posvemašnje industrijalizacije i njezinih instant proizvoda, pa i industrijalizacije zabave, priča o "ludim noćima" na brodu u riječkoj luci zrači u međuvremenu nečim tako zagubljenim i zaboravljenim kao što je neposrednost, šarm ničim zamjenjiva "domaćeg proizvoda", "ručnog rada". Zapravo, onim nenadomjestivim sastojkom koji se negdje naziva "human touch". Postali smo otuđeniji, namrgođeniji, stalno nam nedostaje vremena. A čini se da je upravo "Barba Rude" nudio zabavu "s dušom", nefingiranu, doista "integralnu" zabavu, te da je upravo ta "duša" ono najvrednije na što se misli kada se govori o zabavi na brodu i u nekadašnjoj Rijeci.
U to ime priču o neobičnom morskom veteranu, koji se tako dugo othrvavao konačnom otplovljenju u sjećanja, valja zasigurno oživljavati. Pa makar i uz ponešto svjesnog posipanja prašinom nostalgičnog, mitskog, kao što to čini Dragan Ogurlić."

Velid Đekić, "Začudno brodsko 'vježbanje života'", Novi list "Mediteran" 17.01.1999.

"Što znači pojava broda, "integralnog striptiza" i potreba za noćnim životom uopće u toj zbilji? Na što nas upućuju činjenice da je Opatija u isto vrijeme imala, primjerice, Festival opere... da su se u riječkoj Guvernerovoj palači svakodnevno održavali koncerti, da su Riječanima za izlaske stajali na raspolaganju legendarni noćni bar "Plavi podrum", Klub kulturnih radnika, bezbrojne kavane, klasične plesne sale i terase...? Je li u pitanju nemirenje Riječana s duhovnim siromaštvom i rigidnom stvarnosti u kojoj je Rijeka od 1945. živjela? (...) Ogurlićeva foto-monografija doista otvara tisuće pitanja u stvarnosti u kojoj smo dugo živjeli..."

Ivica Župan, "Brod kao 'integralni striptease'", Vijenac 25.03.1999.

JADRANSKE LEGENDE

"Svojevrsno fikcionalno putovanje pripovjednim krajolikom hrvatske usmene književnosti Ogurlić počinje na istarskom poluotoku, da bi ga nakon zaustavljanja na pojedinim zemljopisnim točkama Kvarnera, Primorja, Dalmacije i hrvatskih otoka završio u Boki kotorskoj. Ogurlić se u iznošenju i interpretaciji poznate građe poslužio zanimljivim spojem "fictiona" i "factiona", što i u ovom slučaju priziva dobri borgesovski duh.
Osnovna je vrijednost ove knjige u tome što su u njoj na jednome mjestu prikupljene najpoznatije predaje i legende istočnoga dijela Jadrana. No, "Jadranske legende" mogu se čitati i kao neka vrsta zabavno-popularnog "udžbenika" hrvatske povijesti ili alternativnog turističkog vodiča Jadranom."

Kim Cuculić, "Vodič pripovjednom baštinom Jadrana", Novi list 14.04.2001.

"Uopće, legendama sam nastojao dati, koliko je moguće, utemeljen povijesni, zemljopisni, etnološki i socijalni okvir. Da bih priču postavio u okvire njena nastajanja, služio sam se svim dostupnim izvorima, od inkunabula do Interneta. Zato sam nakon svega vrlo sklon terminu "utemeljene legende". Znači, gotovo da prstom možeš gdje se događaju, na kojem mjestu, na kojoj stijeni. I naravno, da postoji jasan okvir iz kojega se rađaju na ovoj našoj grudi."

Dragan Ogurlić, "Labirintima usmene književnosti Jadrana", Jutarnji list 12.05.2001.


"Pred nama je proširena verzija legendi, bajki, pripovijetki, dakle ne više samo s Primorja, već cjelokupne Jadranske obale, pa otud i naslov - "Jadranske legende". Našem čitatelju najzanimljivije su priče od Paga do Kornata..."

Goran Bujić, "Knjiga na dar", Zadarski list 15.05.2001.


WWW.OGURLIC.COM

"Knjigu 'Jadranske legende' prate i bogata bibliografija naslova o hrvatskoj narodnoj baštini te web-adrese koje se bave tom problematikom. Ogurlić je predstavio i svoju web-stranicu na adresi http://www.ogurlic.com, kojom je postao prvi riječki pisac s osobnom stranicom na Internetu."

Kim Cuculić, "Jadranske legende od Savudrije do Boke kotorske", Glas Istre 17.04.2001.

"Prema raspoloživim podacima radi se o prvim osobnim stranicama jednog književnika i novinara iz Rijeke. Kada je riječ o "običnom" novinaru, a ne onom koji se bavi isključivo IT novinarstvom, možda su to prve ozbiljne "novinarske" www stranice i u okvirima RH."

Vladimir Mrvoš, "Dragan Ogurlić", Novi list 3.06.2001.


LJUDI NA PRIJELAZU STOLJEĆA

"Ogurlićev izbor izbor sugovornika vrlo je šarolik, na prvi pogled vrlo eklektičan: od akademika do čipkarice, od umjetnika do svećenika, od vozača do pilota... Oni su, dakle, različite dobi, životnih nazora, obrazovanja, sklonosti, umijeća, hobija, generacija, jezika i, naravno, spolova. No ono što ih ujedinjuje i povezuje u logičku knjišku cjelinu jest njihova posebnost, jedinstvenost. Bez obzira na sve razlike, njihova prepoznatljivost je u tome što su do kraja posvećeni svome poslu, svome životnom putu i sudbini gotovo do fanatizma. Oni su opsjednuti svojim idejama vodiljama koje njihove životopise pretvaraju u fantastičnu literaturu u kojoj osobe iz svakidašnjeg života postaju knjiški likovima. Heroji iz dnevnog tiska povezani koricama knjige preobrazili su se u glavne junake jedne priče.
Sam autor, osim naravno njihovog izbora, u tome im je pomogao svojom vještinom. Naime, njegovi su uvodi i objašnjenja minimalni, njegovi se likovi sami predstavljaju, dok su pitanja koja im postavlja škrta riječima, a bogata informacijama. Ona su siguran trag kojim sugovornik kreće, a ispovijed koja slijedi za svakog je čitatelja poslastica. Ogurlić nije upao u zamku autorskog nadmetanja i mudrovanja o materiji o kojoj je riječ, već mu je intencija prava novinarska: otkriti čitatelju svog sugovornika u pravom svjetlu i s punom pažnjom, odričući se piščevog samodopadnog ja. Ta novinarski minimalizam i skromnost vratili su mu se literarnim uspjehom, jer je stvorio zbirku priča i likova koju bi malo koji "pravi" književnik mogao izmaštati."

Branko Mijić, "Fantastična biblioteka misionara dobra", Novi list "Mediteran" 28.10.2001.